Sad kad znamo da će Centralnu izbornu komisiju činiti tri pravnika i dva politikologa, jasnija je i jedina tačka nacionalnog konsenzusa u Crnoj Gori 2026. godine: da u organu koji sprovodi izbore ne treba da sjedi čovjek koji razumije tehnologiju na kojoj ti izbori počivaju.
Treba se zadržati na tome kako je sastav složen, jer to po sebi dovoljno govori. Mjesta su podijeljena po ključu koji ovdje odavno poznajemo i koji je ustvari sličan prethodnom modelu – jednak broj članova sa jedne i sa druge strane. Otuda i dva para: dva pravnika i dva politikologa, jedan od strane vlasti, drugi od opozicije, a peto mjesto, predsjedničko, pripada trećem pravniku. I baš tu, gdje se oko svakog mjesta cjenka do posljednjeg, postignut je savršen mir oko jedne jedine stvari: da za onoga ko razumije sistem elektronske identifikacije birača, zbrajanje rezultata i metod po kojem se glasovi pretvaraju u mandate, mjesta nema.
Stiglo je i objašnjenje. Nezvanično, doduše. IT ne može da prođe jer su to prateći, a ne osnovni poslovi CIK-a. A šta su to osnovni poslovi CIK-a, pitam. Tumačenje zakona.
Za početak bi valjalo možda da ga pročitate. Do tada podsjetiću: Crna Gora je prva u regionu uvela sistem elektronske identifikacije birača. Još 2014. godine došlo je do dogovora vlasti i opozicije, a prvi put je sproveden na izborima 2016. Po načinu identifikacije bio je jedinstven u regionu i dugo nešto čime smo se dičili, pokazivali ga komšijama, promovisali na konferencijama kao dokaz da i jedna mala država kakva je Crna Gora može da bude korak ispred svih; a po OEBS-ovom istraživanju više od polovine građana reklo je da im je povećao povjerenje u izbore.
A danas, za istu tu tehnologiju, ista država poručuje da je sporedna i da za čovjeka koji je razumije u komisiji mjesta nema.
Pogledajmo šta ta „prateća” materija traži. Član 68a kaže da se na biračkim mjestima koriste elektronski uređaji za identifikaciju birača i da birač, da bi glasao, mora elektronski da se identifikuje. Elektronski uređaji predstavljaju „kompaktnu hardversko-softversku cjelinu” čiju upotrebu i cijeli proces kontroliše Centralna izborna komisija. Znači, ona je ta koja na kraju potvrđuje, a kontrolisati možeš samo ono što razumiješ.
I nije to samo dan izbora. Vratimo se na osnovne nadležnosti Centralne izborne komisije, propisane članom 33a. Njene vlastite, ne tuđe, ne pomoćne, ne prateće:
8) utvrđuje proceduru tabeliranja rezultata izbora organa za sprovođenje izbora, na svim nivoima;
13) utvrđuje rezultate izbora za poslanike, kao i broj glasova za svaku izbornu listu i utvrđuje broj mandata koji pripada svakoj izbornoj listi poslanika;
26) predlaže unapređenje tehničkih aspekata za sprovođenje izbora kroz uvođenje novih metodologija i tehnologija.
Zakon, dakle, traži da CIK predlaže nove tehnologije, a sastavljena je tako da u njoj nema nikoga ko bi umio da razlikuje jednu od druge. Utvrđivanje rezultata je obrada podataka. Prenos rezultata je softver, autentifikacija, mreža, serverska strana. Uzmimo i naizgled najpravničkiji posao – ocjenu da li su izborne liste podnijete u skladu sa zakonom. I tu pravni zaključak dolazi na kraju, a ono što mu prethodi dešava se u sistemu, i u njemu se, ustvari, odlučuje.
I za sve ove poslove će reći: to će služba. Ista ona služba za koju se, kad se branio stav da svi članovi CIK-a moraju biti pravnici, tvrdilo da nije dovoljna, jer rješenja po prigovorima mogu završiti pred Ustavnim sudom. Dakle, kad je riječ o pravu, služba nije dovoljna; kad se pomene tehnologija, onda jeste. Jedan te isti argument, dva suprotna zaključka, zavisno od toga čije se mjesto brani. Ni to nam nije novo, u DIK-u smo sve to već prolazili.
Da ne bude zabune: i pravnici i politikolozi treba da budu u komisiji, niko to ne spori. Ali sve što izbore drži na nogama, od identifikacije birača do prikupljanja rezultata i njihove objave, počiva na tehnologiji. Istina je da su pravnici tu da tumače zakon, ali tumačenje dolazi tek poslije čitanja, a ovdje ono što jasno piše nije pročitano, nego preskočeno. Upravo IT je ta struka koju zakon traži imenom i prezimenom, a odbili su je oni koji bi taj zakon morali najbolje da poznaju. Jer da jesu, znali bi da su izbori u Crnoj Gori tehnologija. I da će to sve više biti.
